AMD se može manifestirati kroz dva oblika:

• suhi (dry ) oblik i
• vlažni ( wet, neovaskularni ) oblik

80 % dijagnosticiranih slučajeva ima suhi oblik AMD a u 80 % bolesnika koji imaju znatan pad vidne oštrine, verificirana je AMD vlažnog oblika.

20 % bolesnika ima značajan gubitak vida sa suhim oblikom ( tzv.geografska atrofija – kao vrlo izražena manifestacija suhog oblika AMD ). Ovo je bolest koja podjednako zahvata žene i muškarce.

Patogeneza: Razlog nastanka AMD danas je još uvijek nepoznat, postoji nekoliko teorija koje objašnjavaju nastanak ove bolesti, ali niti jedna još uvijek nije potvrđena.

Jedna od teorija govori o enzimskom poremećaju na nivou retinalnih pigmentnih stanica koje akumuliraju metaboličke raspadne produkte, što na kraju rezultira stvaranjem hidrofobične barijere koja sprječava prolaz tekućine od retine do horioideje, te na taj način uzrokuje razdvajanje RPE-a, kao i raskidanje Bruchove membrane (uz nastanak suhih i vlažnih druza), što je sve uzrok za stvaranje neovaskularizacija iz horiokapilarisa.

Novija teorija, govori o hemodinamskoj alteraciji horioidalne cirkulacije, u kojoj aterosklerotične promijene vaskularne mreže dovode do smanjenog cirkulacijskog protoka i povećanog postkapilarnog otpora te eksudacije ekstracelularnih proteina i lipida.

Poslijedično, horioidalna ishemija inducira ”angiogenic” stimulus koji dovodi do porasta ”vascular endothelial growth factor” ( VEGF ) te nastanak neovaskularizacija.

Očne manifestacije: Bolesnici se uglavnom javljaju na pregled uslijed nejasnijeg vida odnosno iskrivljene slike na jednom ili oba oka. Smanjena mogućnost čitanja naročito pri lošijem osvijetljenju i teška i spora adaptacija na mrak, vrlo česte su promjene koje bolesnici navode.

Početak je polagan, subakutan, osim u slučajevima neovaskularne AMD kada bolesnici dolaze na pregled uslijed naglijeg pada vida.

• geografska atrofija RPE-a
• druze: tvrde i meke
• fokalne hiperpigmentacije

• horioidalna neovaskularizacija (CNV),generirana iz horiokapilarnog sloja, najčešće ispod makularnog područja a kliničke manifestacije CNV–a uključuju: nakupljanje subretinalne tekućine, makularni edem, retinalno, subretinalno ili subepitelno krvarenje, retinalne ili subretinalne exudate, PED (pigment epithelial detachment) te subretinalnu fibrozu odnosno disciformni ožiljak kod zapuštenih slučajeva.

Dijagnostika: Postavlja se na temelju provedenoga specijalističkog pregleda, koji uključuje pregled očne pozadine na biomikroskopu kontaktnim i nekontaktnim lupama, te provedenim dijagnostičkim postupcima u koje ubrajamo:

• FAG – fluoresceinska angiografija,
• ICG – indocyanine green angiography te
• OCT – optical coherence tomography.

Također je vrlo koristan test Amslerovom mrežicom, koji mogu provoditi bolesnici i sami u vidu samokontrole.

Liječenje: Posljednjih godina ulažu se veliki napori i sredstva u istraživanju terapijskih opcija, za liječenje AMD, prije svega, zbog toga što je ova bolest vodeći uzrok centralne sljepoće u svijetu kod populacije starije od 65 godina, a s druge strane, ne postoje adekvatni terapijski modaliteti, naročito za vlažni oblik makulopatije, koja je ujedno i ključni čimbenik u razvoju centralne sljepoće.

Suha forma AMD: Ovaj oblik liječi se konzervativnom terapijom, uglavnom u smislu suportivnih preparata, što znači da ne postoje lijekovi kojima bi mogli izliječiti nastale promjene, već se terapija primjenjuje u cilju usporavanja ili zaustavljanja, već nastalih atrofičnih promjena horioretinalnog kompleksa.
Uglavnom se danas preporučuju preparati koji u svom sastavu imaju Lutein, kao što su ”Lutein extra” ili ”Makulin”.Također su u terapjskom smislu primjenjuju visoke doze antioksidansa, kao što su C-vit, E-vit i Astaxanthin, a postoje studije koje govore o povoljnom učinku preparata kombiniranih od vitamina, minerala te elemenata u tragovima (Cink, Selen, Magnezij, Krom, Fosfor, Molibden)-posebno dizajniranima za oči, kao što su ”Ocuguard”, ”Eye-vits”, ”Eye to Eye” i sl.

Vlažna forma AMD: Manji CNV kompleksi, koji su smješteni na rubu fovee ili izvan njenih granica liječe se laserskom fotokoagulacijom (FKG). Koriste se Argonski, Diodni, Kriptonski te infracrveni laseri, a svaki od navedenih ima neke prednosti i neke mane u odnosu na druge.
Treba reći da je zabilježena visoka incidencija recidivne CNV aktivnosti nakon laserske FKG; prema nekim studijama 50-80%.

Posljednjih godina se usavršila i nova, laserska terapijska metoda; fotodinamička terapija (PDT). Ova metoda koristi se citotoksičnim efektom slobodnih kisikovih radikala, koji se oslobađaju iz intravenski apliciranog kontrasta veteporfina, što se akumulira unutar CNV, kada ga osvjetlimo diodnim, fotoaktivacijskim laserom.
Ovaj se postupak mora ponavljati 3-4 puta unutar godine dana, a cijena fotoaktivacijskog kontrasta, koji se primjenjuje vrlo je visoka.

Osim toga metoda nije jednako učinkovita za liječenje svih tipova CNV. Najmoderniji i najnoviji modaliteti liječenja CNV, podrazumijevaju aplikaciju lijekova direktno injekcijom u vitrealni prostor oka. Primjenjuju se kortikosteroid ”Triamcinolon” (Kenalog), te još učinkovitiji; neselektivni i selektivni inhibitori VGF (vascular growth faktor). Od neselektivnih upotrebljava se ”Avastin”, a među selektivnim inhibitorima ističu se i danas sve više primjenjuju ”Macugen” i ”Lucentis”. Ova terapija također se primjenjuje u višekratnom režimu aplikacije.

Posljednjih godinu dana sve se više koriste kombinirani tipovi terapije, koji podrazumijevaju usporednu aplikaciju intravitrealnih lijekova i PDT-laserske terapije, jer je studijama dokazano da ujedno imaju najbolji i najdugotrajniji terapijski učinak.