Nastanak i progresija dijabetičke retinopatije:

• ovise o trajanju Dijabetesa melitusa (šećerne bolesti)
• o metaboličkoj kontroli šećera (ne može spriječiti ali može odgoditi početak DR)
• te ostalim faktorima : hipertenzija, renalna bolest, debljina, hiperlipidemija, pušenje, anemija, trudnoća.....

Patogeneza:

U nastanku DR retinalna hipoksija je najvažniji faktor, a stanja koja dovode i doprinose hipoksiji (manjku kisika) su:

• povećanje afiniteta kisika za hemoglobin A-1/C (koji je u dijabetičara povišen)
• povećana razina sorbitola ( koji nastaje kao posljedica visoke razine stanične glukoze
• promijene u stjenkama krvnih žila
• promijene krvnih stanica
• produkcija vazogenog faktora koji stimulira mikroaneurizmatske formacije, razvijanje šantova i neovaskularni rast.

Klinička slika i dijagnostika:

Patološke promijene koje karakteriziraju dijabetičku retinopatiju uočavaju se i prate pregledom očne pozadine ( fundusa ) uz širenje zjenica (midrijaza) :

• direktnom oftalmoskopijom (monokularni pregled fundusa)
• indirektnom biomikroskopijom (binokularni pregled fundusa kontaktnim i ne kontaktnim lupama)
• FAG-om (fluoresceinska angiografija)

Razlikujemo dva oblika DR: neproliferativni i proliferativni oblik.

Kliničke manifestacije ove bolesti su:

NEPROLIFERATIVNA DR

• mikroaneurizme (male kapilarne dilatacije koje izgledaju kao male crvene točke oštrih rubova)
• krvarenja: dot & blot i plamičasta - retinalna krvarenja, preretinalna, te vitrealna krvarenja
• eksudati: tvrdi (lipoproteinski depoziti u vanjskom plexiformnom sloju bijele ili žučkaste boje jasnih iregularnih granica), meki (to su depoziti bijele do blijedo sive boje nejasnih granica, a nastaju uslijed fokalnog ishemičnog infarkta u sloju živčanih niti - axoplazmatski debris)
• arterijske okluzije
• venske dilatacije, diskalibracije, tortuoza
• retinalni edem (kao posljedica propuštanja iz mikroaneurizmi, intraretinalnih mikrovaskularnih abnormalnosti (IRMA), dilatiranih kapilara koje okružuju zone non-perfuzije).

PROLIFERATIVNA DR

Već spomenute IRMA, mikrovaskularne formacije, neovaskularizacije (NVD-na optičkom disku, NVE-na drugim lokacijama retine), fibrozne proliferacije te trakcijska retinalna ablacija = kao glavna obilježja proliferativnog oblika dijabetičke retinopatije.

Razvojne faze:

• neproliferativna DR: dobra prognoza (3% bolesnika slijepi nakon 5 godina od početka bolesti)
• proliferativna DR: progresija i prognoza ovise o vittreusu (NVD - 50% slijepi nakon 5 godina od početka proleferativ. DR)

Dinamika praćenja DR:

Tip I

• 1.pregld unutar 5 godina od postavljanja dijagnoze
• pregledi 1x godišnje

Tip II

• 1.pregled kod postavljanja dijagnoze DM
• pregledi 1x godišnje

Važno je naglasiti, nakon pojave simptoma dijabetičke retinopatije, dinamika praćenja se mijenja prema ozbiljnosti kliničke slike te potrebama provođenja terapije.

Terapija DR:

1. Fotokoagulacija (FKG)

• provodi se kod DR s visokorizičnim karakteristikama (prijetnja gubitka vida): veći areali kapilarnih okluzija retine, aglomeracije konfluirajućih mikroaneurizmi, intraretinalna krvarenja i eksudacije, NVD/NVE, preretinalna ili vitrealna krvarenja
• provodi se također, pri pojavi klinički signifikantnog makularnog edema

Tehnike provođenja FKG su:

• panretinalna - tretman hipoksične retine (indirektna cirkularna tehnika) i
• fokalna - tretman mikroaneurizmi, cistoidnih prostora, NVD/NVE(direktna tehnika).

2. Vitrektomija ( PPV )

• operativna tehnika za uklanjanje vitrealnih inhomogencija (krvarenja, fibrovaskularnih proliferativnih membrana), epiretinalnih i vitreoretinalnih membrana; za repoziciju retine kod trakcijske ablacije.
• operativna tehnika za aplikaciju endolasera, kriopeksija te endotamponadu (silikonsko ulje, plinovi).

Ostale okularne komplikacije dijabetesa :

Slabost vanjskih očnih mišića, prednja ishemijska neurooptikopatija ( AION ), neovaskularni glaukom, katarakta.

ZAKLJUČAK:

Dijabetička retinopatija pogađa sve insulin ovisne dijabetičare, te oko 60-70 % insulin neovisnih.

Prve klinički vidljive manifestacije dijabetičke retinopatije, koje oboljeli još ne zamjećuju, uočavaju se kod bolesnika nakon 10 godina od pojave šećerne bolesti, iako se kod manjeg broja oboljelih javljaju i renije, te je izuzetno važno provoditi redovite kontrole, kako bi oftalmolog mogao sugerirati pravovremeni početak terapije.

Pravovremena laser FKG može reducirati, odgoditi ili prevenirati gubitak vida u 50 % dijabetičara.

Rana vitrektomija značajno poboljšava prognozu, naročito kod mlađih bolesnika.

Zbog asimptomatskog tijeka , danas još uvijek 1/3 bolesnika, kojima treba oftalmološki tretman ostaje neprepoznata.