Ljudsko oko je komplicirani sustav koji služi da svjetlost, odnosno sliku predmeta koja dolazi iz vanjskog svijeta na najbolji mogući način prilagodi i prenese do našeg mozga. Važan dio te zadaće na sebi nosi i refrakcijski mehanizam koji djeluje tako da svojim prilagođavanjem mijenja lom svjetlosnih zraka koje prolaze kroz oko kako bi na očnu pozadinu pala točna i jasna slika gledanog predmeta. Zdravo oko ima mogućnost akomodacije odnosno prilagodbe za gledanje na različitim daljinama koji se sastoji od leće i njezinoga pripadajućeg akomodacijskog aparata.

Refrakcijske greške su najčešći uzrok slabom vidu, no na sreću u pravilu ih je moguće ispraviti te omogućiti pacijentu ugodan i bistar vid u svakom trenutku i na svim udaljenostima. Među najčešće refrakcijske poremećaje oka ubrajamo:

1. DALEKOVIDNOST (HYPERMETROPIA) I STARAČKA DALEKOVIDNOST (PRESBYOPIA)
2. KRATKOVIDNOST (MYOPIA)
3. ASTIGMATISAM (ASTIGMATISMUS)